Kada treba početi učiti psa? Zabluda kod većine ljudi je da treba čekati da pas napuni 9, 10, 11 ili 12 meseci i tek tada krenuti sa učenjem. Izgovor za ovakvu odluku je da treba pustiti psa da “uživa”, a razlog za tako nešto je viđenje dresure psa, odnosno njeogovog učenja, kao sistem različitih kazni, metoda u kojima se praktikuje sila kako bi se pas učio. I ovo je zabluda kao momenat kada terba krenuti sa učenjem psa. Što kasnije počnemo to će nam više vremena biti neophodno da naučimo psa određenim vežbama jer jednu naviku koju je pas stekao dugo ćemo ispravljati.

Obuka psa počinje od momenta kada nam je prešao prag, a najidealniji period je od 7 nedelje života i pas najbolje usvaja znanja do 4 meseca. Učenje treba da bude tako koncipirano da neka radnja koju pas treba da obavi bude razložena na više jednostavnih delova, svaki deo zasebno vežbati i kada dođe vreme sklopiti kompletnu vežbu, radnju. Učenje terba da bude tako da se pas uči od jednostavnijih radnji i da idemo sa njim ka složenijim i zahtevnijim radnjama, od sporijeg izvršavanja radnji ka bržem, ukratko mogli bi reći učiti od jednostavnog ka složenom, od sporog ka brzom i prelaziti na nove vežbe kada su prethodne odlično savladane, naučene, utvrđene.

Učenje psa može biti vršeno:
– samo pozitivnom motivacijom (hrana, igračke)
– samo prinudom
– učenje po modelu
– kombinacija prethodna tri učenja.

Poslednji sistem daje najbolje rezultate u učenju psa i uvek se odvija tako što psu objašnjavamo šta od njega tražimo da radi hranom ili igračkom (psu je potrebno pokazati oko 30 puta šta od njega očekujemo da izvršava, kako bi krenuo da shvata šta mi od njega tražimo), potom se koristi korekcija (korekcija je neophodna i ona se ne ogleda samo u primeni sile, ona može biti u vidu povišenog oštrog našeg tona, naglom frontalnom prilasku psu itd.), nakon ovoga ide period opuštanja psa.

Pas uči na nekolika načina, jedan od njih je putem uslovnog refleksa (Ivan Petrovič Pavlov), potom instrumentalno učenje koje je još poznato kao učenje putem pokušaja i pogreški (Skiner), učenje po modelu, idr.

Uslovljavanje je najjednostavniji oblik učenja i ogleda se u povezivanju dve draži, bezuslovne i neutralne. Npr. hoćemo da naučimo psa da sedne, damo verbalnu komandu SEDI i korigujemo psa povodnikom koji je prikačen za davilicu, pas da bi izbegao neprijatnost koja nastaje od davilice svaki put kada čuje reč SEDI izvršiće komandu.

Instrumentalno učenje je viši oblik učenja, njega su razvili američki naučnici. Primer za ovaj oblik učenja može biti opet vežba SEDI, navodimo psa hranom u našoj ruci da sedne, ako izvrši vežbu onako kako zahtevamo od njega i sedne lepo psa nagradimo hranom, a ako sedne tako da se podboči recimo, pas neće dobiti hranu. Svaki naredni put gledaće da sedne što pre i onako kako zahtevamo od njega kako bi skratio put koji ga vodi do nagrade, hrane.

Učenje po modelu je oblik učenja u kome pas usvaja određena znanja posmatrajući drugog psa koji izvodi određenu radnju.

Treba naglasiti da je pas i biće momenta i ako želimo da mu određeno ponašanje ili radnju koju izvodi ojačamo ili ugušimo (iskorenimo) takvo ponašanje moramo pohvalliti i nagraditi ili korigovati u momentu dok ga pas izvodi. Svaka naša reakcija pre obavljanja ili posle obavljanja radnje, bila ona ozitivna ili negativna za nas, pas neće razumeti šta od njega tačno tražimo.

Koliko dugo treba učiti psa tokom jedne seanse i koliko seansi treba da imamo tokom jednog dana? Generalno to zavisi od samog psa ali okvirno 3 do 4 seanse max u toku dana treba imati sa psom, pogotovu sa štenetom, a trajanje jedne treba za štene da bude max 3min. Ne sme da dođe do zasićenja psa, umora tokom učenja jer u tom slučaju usporićemo napredak u učenja psa, sa psom prestajemo da vežbamo onog momenta kada je dostigao vrhunac svoje motivisanosti za radom, kada je psu najlepše.

Autor:
Srđan Vidanović